Zaposlenici u radnome danu u prosjeku 86 minuta pretražuju po internetu, od čega samo trećinu u poslovne svrhe, rezultati su studije Olfeo za 2009. godinu na koju se poziva francuski dnevnik Le Figaro istražujući koliko su poslodavci spremni dopustiti takve navike.

Poslodavci ne zagovaraju pretraživanje za vrijeme radnog vremena, ali većina ih takvo ponašanje dopušta, zato što bi i tehnički bilo teško izvediva potpuna zabrana slušanja muzike ili čitanja ponekoga novinskog članka.

Brojne firme filtriraju pristup pojedinim adresama, uglavnom kako bi zaštitile sebe od mogućih tužbi jer kompanija odgovara za prekršaje koje s njenih računara počine zaposlenici.

Po radnome kodeksu "razumno" pretraživanje prihvatljivo je, ali ne i zloupotreba kakvu je očito počinio zaposlenik koji je s radnog mjesta u dva mjeseca poslao 156 privatnih e-mailova. Poslodavac mu je uručio otkaz, a sud presudio u korist poslodavca.

Odvjetnici ocjenjuju da poslodavac ima pravo zaviriti u privatno dopisivanje ili dokumente koje stvara njegov zaposlenik, ali ne i u "strogo privatne stvari", kao što su adrese gmail, yahoo i slične.

U komentarima u on-line izdanju prevladava uvjerenje da radnici bolje i učinkovitije rade uz povremene stanke za pretraživanje interneta.

Komentatori se pitaju i zašto ne odrediti stanke za internetsko pretraživanje ako su već dopuštene stanke za pušenje. Neki su nezadovoljni što poslodavac ima uvid u privatnu korespondenciju i pitaju se gdje je tu zaštita privatnosti.

Dio komentatora ističe da upravo upravljački kadar mnogo vremena provodi u privatnom pretraživanju i prepričavanju dogodovština tokom vikenda i pitaju se zašto odgovornost za dobro obavljen posao ide samo u jednom hijerarhijskom smjeru, odozgo prema dole.